Postporođajna depresija (PPD) je oblik depresije koji se javlja kod žena nakon porođaja. To je ozbiljno i često potcjenjeno stanje koje može uticati na emocionalno i fizičko zdravlje majke, kao i na njenu sposobnost da se brine o sebi i svom djetetu. Simptomi postporođajne depresije mogu uključivati: Poremećaj raspoloženja – osjetite se depresivno, potišteno, anksiozno ili preplavljeno. Gubitak interesa za aktivnosti koje su ranije bile prijatne. Problemi sa spavanjem – prekomjerno spavanje ili nesanica. Umor – osjećaj iscrpljenosti, čak i nakon dovoljno sna. Iritacija – osjećaj nezadovoljstva i nervoze. Poteškoće u vezi povezivanja s bebom – majka može osjećati da ne može da se poveže sa svojim djetetom ili da nije sposobna da mu pruži emocionalnu podršku. Samopouzdanje – osjećaj nesposobnosti da se bude dobra majka ili briga da ne možete da se nosite sa novim odgovornostima. Suicidalne misli – u nekim slučajevima, žene mogu imati misli o samopovrijeđivanju ili […]

Jesenja anksioznost je pojam koji se često koristi da opiše anksioznost koja se javlja ili se pogoršava tokom jeseni, kada se dani skraćuju, vrijeme postaje hladnije, a priroda mijenja svoj izgled. Promjene koje dolaze sa sezonom mogu izazvati osjećaj nesigurnosti, stresa ili neugodnosti kod ljudi, a ovo stanje se ponekad povezuje sa sezonskim afektivnim poremećajem (SAP), koji je oblik depresije koji se javlja u određenim sezonskim periodima, najčešće tokom jeseni i zime. Evo nekoliko razloga zašto jesen može izazvati ili pogoršati anksioznost: Smanjenje svjetlosti i promjena u vremenskim uslovima Kako dani postaju kraći, a vremenski uslovi hladniji i oblačniji, može doći do smanjenja sunčeve svjetlosti. Sunčeva svjetlost igra važnu ulogu u proizvodnji serotonina i vitamina D, koji pomažu u regulaciji raspoloženja. Nedostatak svjetlosti može doprinjeti osjećaju melanholije ili depresije, što može povećati anksioznost kod nekih ljudi. Skraćivanje dana i gubitak rutine Promjene u dnevnoj rutini, kao što je dolazak ranije […]

Socijalna anksioznost je oblik anksioznosti koji se javlja kada osoba osjeća intenzivnu neugodnost ili strah u socijalnim situacijama. Ljudi koji pate od socijalne anksioznosti često se brinu o tome kako ih drugi vide, boje se negativne ocjene ili odbacivanja, i mogu izbjegavati situacije poput javnog govora, sastanaka ili čak običnih razgovora. Simptomi mogu uključivati: Fizičke reakcije kao što su znojenje, drhtanje, ubrzan rad srca. Uznemirujuće misli uslijed straha od kritike ili prekomjerno preispitivanje sopstvenog ponašanja. Emocionalne simptome poput osjećaja sramote ili tjeskobe. Ponašajne reakcije kao što je izbegavanje društvenih situacija. Važno je napomenuti da se socijalna anksioznost može efikasno tretirati kroz terapiju, poput kognitivno-bihevioralne terapije, kao i upotrebom tehnika opuštanja. Ako osjećate da Vam ovo otežava život, bilo bi korisno razgovarati s profesionalcem koji može pomoći u razvoju strategija za suočavanje. Kako KBT (kognitivno-bihevioralna terpija) pomaže: Identifikovanje negativnih misli: KBT pomaže osobama da prepoznaju negativne misli koje doprinose anksioznosti. Promjena […]

Jesenja depresija, često nazivana sezonski afektivni poremećaj (SAP), je oblik depresije koji se javlja u određenim periodima godine, najčešće u jesen i zimu. Osobe koje pate od ovog poremećaja obično doživljavaju simptome poput gubitka energije, promjena u apetitu, problema sa spavanjem, smanjenog interesa za aktivnosti koje su ranije bile prijatne, osećaja tuge, beznađa i povlačenja iz društvenog života. Iako uzrok tačno nije potpuno jasan, smatra se da sezonska depresija može biti povezana sa promjenama u količini prirodne svjetlosti. Kraći dani i smanjena izloženost sunčevoj svjetlosti mogu uticati na nivo hormona, posebno serotonina i melatonina, koji igraju ključnu ulogu u regulaciji raspoloženja i sna. Simptomi jesenje depresije mogu uključivati: Umor i iscrpljenost – osjećaj stalne iscrpljenosti, nedostatak energije za svakodnevne aktivnosti. Povećan apetit, naročito za ugljenim hidratima – često uz povećanje tjelesne mase. Smanjen interes za društvene aktivnosti – povlačenje iz društva, gubitak interesa za hobije i svakodnevne aktivnosti. Nisko raspoloženje […]

Fobije se sastoje od trajnih, nerealnih, jakih strahova (fobija) od situacija, okolnosti ili predmeta. Strahovi izazivaju anksioznost i izbjegavanje. Fobije se dijele u opšte (agorafobija i socijalna fobija) i specifične. Agorafobija je strah i predosjećajna (anticipacijska) anksioznost od toga da se ostane zarobljen u situacijama ili mjestima bez mogućnosti za lagani bijeg, i bez pomoći u slučaju razvoja jake anksioznosti. Situacije se izbjegavaju ili se moge izdržati ali uz značajnu anksioznost. Agorafobija se može pojaviti sama za sebe ili kao dio paničnog poremećaja. Agorafobija Agorafobija bez paničnog poremećaja pogađa oko 4% žena i 2% muškaraca tokom 12 mjeseci. Obično se javlja u ranim 20–tim godinama; prva pojava nakon 40. godine je neuobičajena. Česti primjeri situacija ili mjesta koje izazivaju strah i anksioznost obuhvataju stajanje u redu u banci ili trgovini, sjedenje u sredini dugog reda u pozorištu ili razredu te prevoz sredstvima javnog prijevoza poput autobusa ili aviona. Kod nekih […]

Opsesivno kompulzivni poremećaj (OKP) je obilježen idejama koje izazivaju anksioznost, mislima, slikama ili opsesijama i porivima da se učini nešto čime će se anksioznost ublažiti. Ovaj poremećaj pogađa podjednako muškarce i žene (ukupno oko 2% stanovništva). Preovladavajuće opsesivne misli mogu biti o povređivanju i opasnosti ili opasnosti od zaraze, sumnji, gubitku ili agresiji. Tipično, zahvaćene osobe imaju potrebu obavljanja ponavljajućih, smislenih rituala kojima uravnotežuju svoje opsesije, npr. pranjem se sprječava zaraza. Većina rituala, poput pranja ruku ili provjeravanja jesu li vrata zaključana, se lako opaža. Ali, s nekima poput ponavljanog brojanja ili govora u sebi, to nije slučaj. U određenoj mjeri, osobe koje imaju opsesivno kompulzivni poremećaj shvataju da njihove opsesije ne odražavaju prave opasnosti i da je njihovo ponašanje u svrhu smanjenja zabrinutosti nerealno i pretjerano. Očuvanje pronicljivosti je osobina po kojoj se opsesivno–kompluzivni poremećaj razlikuje od psihotičnih poremećaja, kod kojih je dodir sa stvarnošću izgubljen. Budući da se […]

Somatoformni poremećaj je obilježen višestrukim fizičkim simptomima. Oni obuhvataju bol i probavne, seksualne i neurološke simptome tokom nekoliko godina, a koji se ne mogu u potpunosti objasniti fizičkom bolešću. Simptomi obično započinju prije 30 god. života i nisu namjerni niti simulirani. Izraženost simptoma varira, no simptomi su trajni. Potpuni prestanak simptoma je u bilo kojem periodu bolesti rijedak. Neki ljudi postaju jasno depresivni te njihovo spominjanje samoubistva postaje zloslutnije. Bilo koji dio tijela može biti zahvaćen, a specifični simptomi i njihova učestalost se među različitim kulturama razlikuju. Tipični simptomi obuhvataju glavobolju, mučninu i povraćanje, nadutost, bol u stomaku ili opstipaciju, dismenoreju, gubitak polne želje te mnoge druge. Muškarci se često žale na erektilnu ili ejakulacionu disfunkciju. Neurološki simptomi su česti. Također se mogu pojaviti depresija i anksioznost. Tipično, ovakve osobe pokazuju dramatičnost i osjećanje kad govore o svojim simptomima. Često ih opisuju kao “nepodnošljive”, “nemoguće za opisati” ili “najgore što […]

Posttraumatski stresni poremećaj predstavlja ponavljajuća, nametljiva sjećanja na teški traumatski događaj. Simptomi obuhvataju izbjegavanje situacija i pojava povezanih s traumatskim zbivanjem, košmarne snove i bljeskove sjećanja (proživljene slike). Kada se dogode neka neugodna iskustva, mnogi su ljudi njima trajno pogođeni. Kod nekih su posljedice tako trajne i izražene da osobu onesposobe za obavljanje svakodnevnih aktivnosti u njenom životu. Uopšteno, iskustva koja će vjerojatno izazvati posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) su ona koja izazivaju osjećanje straha, bespomoćnosti ili užasa. Ta iskustva mogu obuhvatati pretrpljene teške povrede ili prijetnje smrću ili svjedočenje kako su drugi bili teško povrijeđeni, kako im je bilo prijećeno smrću ili su bili ubijeni. Najčešće takve osobe imaju česta, neželjena sjećanja na traumatsko iskustvo. Ružni snovi o njemu su česti. Rjeđa su prolazna budna disocijativna stanja kod kojih se zbivanje ponovo proživljava kao da se sada događa (bljeskovi sjećanja), ponekad uzrokujući reakciju kod osobe kao da je u originalnoj […]

Napad panike je neočekivano, naglo nastalo, kratko razdoblje izrazite neugodnosti ili straha, praćen somatskim ili spoznajnim simptomima. Panični poremećaj predstavlja pojavu ponavljanih napada panike, tipično praćenih strahom od budućih napada ili promjenama ponašanja kojima se mogu izbjeći situacije koje stvaraju podložnost napadima. Panični poremećaj se liječi farmakoterapijom, psihoterapijom (npr. izlaganjem, kognitivno–bihevioralnom terapijom) ili i jednim i drugim. Napadi panike su česti, a pogađaju čak 10% stanovništva u jednoj godini. Većina se ljudi oporavi bez liječenja; neki dobiju panični poremećaj. Panični poremećaj je rijedak, pogađa 2–3% stanovništva u 12–mjesečnom razdoblju. On obično započinje kasno u adolescenciji ili mlađoj odrasloj dobi te se javlja kod žena 2 do 3 puta češće nego kod muškaraca. Simptomi obično dosežu vrhunac za 10 min te nestaju nekoliko minuta nakon toga, ostavljajući ljekaru vrlo malo toga za vidjeti. Premda su neugodni, i to ponekad jako, napadi panike nisu opasni po zdravlje. Napadi panike se mogu pojaviti […]

Sindrom sagorijevanja na poslu (burnout) karakterišu emocionalna iscrpljenost, depersonalizacija i nisko lično postignuće. Predstavlja prolongirani odgovor na hronične emocionalne i interpersonalne stresore koji su povezani sa radnim mjestom. Nastaje kao posljedica neusaglašenih odnosa između zaposlenih ljudi s jedne strane i radne sredine, s druge. Javlja se kod osoba koje obavljaju poslove vezane za rad i komunikaciju sa ljudima. Sindrom sagorijevanja na poslu karakteriše osobe koje teže perfekcionizmu, imaju nerealno visoka očekivanja i procjene vezane za sebe i lični rad. Konflikti vezani za profesionalnu ulogu stvaraju emocionalni zamor. Ambivalentan odnos prema poslu, smanjena podrška saradnika i niska poslovna sposobnost stvaraju osećaj sniženog samopoštovanja i niskog ličnog postignuća. Freudenberger je 1974. godine uveo naziv burnout sindrom. Ovaj anglosaksonski naziv se koristi u većini država u svijetu, pa i kod nas. Naziv potiče iz naslova romana Grejema Grina „Slučaj Burnout“. Roman je objavljen 1961. godine u kojem razočarani arhitekta napušta svoj posao i […]