Način na koji razmišljamo manifestuje se u našoj stvarnosti. Akcija uvijek dolazi kao posljedica naših misli. Ista je situacija i sa pozitivnim i sa negativnim mislima, samo sa različitim ishodom. Ako imate negativne iracionalne misli na određeni aktivirajući događaj, one će proizvesti manje više neugodne emocije i ponašanje. U slučaju kada imate racionalne misli na određeni aktivirajući događaj, one će vas sigurno dovesti do manje intenzivnih emocionalnih reakcija i ponašanja, te ćete na taj način biti sposobni da normalno funkcionišete u aktivnostima svakodnevnog života, bez obzira koliko okolnosti bile teške. Ponavljanjem različitih misaonih obrazaca/racionalnih misli “programiramo” sami sebe, te se one nakon izvjesnog vremena javljaju kao automatizmi u našoj svijesti. Tehnika kojom možemo mijenjati i uticati na naše dominantne misli i stavove jeste svakako upotreba afirmacija. Autosugestija Afirmacije su u suštini autosugestije, izjave ili potvrde koje upućujemo najčešće sami sebi. Mogu biti pozitivine ili negativne i, u zavisnosti od […]
Sve više ljudi pati od problema zvanog praznična depresija, iako je on novijeg datuma. Praznici nas čine veselim i ispunjenim, međutim, oni sa sobom nose i imperative da se moramo dobro provesti i biti veseli. U podvlačenju crte o ličnom uspjehu, rezulatat je često neraspoloženje, nesanica, gubitak volje, razdražljivost, tuga i razočarenje. Naše neraspoloženje dolazi do izražaja još više ako osjećamo da bi trebali da budemo veseli. Dok imamo taj osjećaj, mislima nam preovladavaju imperativi da moramo da budemo veseli. I ovi imperativi “moranja” su zapravo pravi okidači svega navedenog. Prisutan je i stres zbog praznične kupovine, pripremanja posebnih prazničnih obroka i prisustvovanje žurkama, proslavama i drugim prazničnim okupljanjima. I opet još jedan imperativ, da moramo da budemo veseli i raspoloženi. Tu je i nezaobilazno pretjerivanje u jelu i piću, kao i nedovoljan broj sati sna. Ipak, najčešći okidač praznične depresije jesu prevelika i nerealna očekivanja od praznika. Koliko god […]
Povjerenje predstavlja temelj za nesputanu, sigurnu i iskrenu ljubav u kojoj se partneri ne plaše da budu ono što jesu. Da biste uživali u vezi punoj povjerenja, postoji nekoliko stvari. Kao prvo, budite svjesni svojih vrijednosti, ali isto tako i partnerovih. Često se desi da jedno od partnera ima mnogo veće mišljenje o sebi (ili partneru) što dovodi do emotivne nejednakosti u vezi. Razgovarajte o obostranim potrebama. Nikada nećete u potpunosti znati šta je nekome potrebno, ako mu ne dozvolite da svoje potrebe podijeli sa vama. Izražavajući svoje potrebe, stvorićete povjerenje u vezi te je dodatno ojačati. Provedite kvalitetno vrijeme jedno s drugim. Time ćete probuditi osjećaj radoznalosti i uzbuđenja kod oboje, što će doprinijeti jačanju povjerenja i međusobne povezanosti. Provjerite da li dijelite iste sisteme vrijednosti. Čak iako se vaš sistem vrednovanja u potpunosti ne slaže, dobro je da znate kako vaš partner razmišlja. Povjerenje ne možete dobiti na silu – za njega je […]
Odavno je poznato da redovna fizička aktivnost ima nevjerovatne prednosti, ne samo za fizičko zdravlje, već i za sve druge oblasti zdravlja, uključujući mentalno, emotivno, intelektualno, pa čak i socijalno blagostanje. Redovno aerobno vježbanje povećava nivo dopamina i seratonina u mozgu koji su povezani sa poboljšanjem zadovoljstva. Aerobne vježbe povećavanju lučenje endorfina, hormona koji je zadužen za poboljšanje raspoloženja i energije. Fizička aktivnost poboljšava sposobnost uma da izdrži svakodnevne stresove i nevolje, a povećava i kvalitet sna. Dokazano je da trening snage smanjuje napetost u tijelu i umu. Vježbanje povećava društvenu aktivnost i smanjuje osjećaj usamljenosti i izolacije. Sve u svemu, vježbanje je jedan od najboljih i najzdravijih načina da se poboljšaju sreća i zadovoljstvo. Osobe koje su depresivne obično veoma malo upražnjavaju bilo koju vrstu fizičke aktivnosti, što predstavlja jedan od načina na koji se depresivno raspoloženje održava i potpomaže. Fizička neaktivnost je u isto vrijeme i posljedica i […]
Nedostatak sna dovodi do ozbiljnih psihičkih i fizičkih posljedica. Hronična neispavanost predstavlja rizik za razvoj različitih bolesti (npr. bolesti srca), a može uzrokovati čak i povećanu smrtnost. Dužina sna koja je potrebna da bi se osoba osjećala odmorno, individualna je. Osim dužine sna, za normalno funkcionisanje važan je i kvalitet sna. Poremećaji spavanja Poremećaji spavanja se dijele u četiri osnovne grupe: primarni poremećaji spavanja, poremećaji spavanja koji su vezani uz druge psihičke poremećaje, poremećaji spavanja koji su posljedica opšteg zdravstvenog stanja i poremećaji spavanja uzrokovani psihoaktivnim supstancama. Karakteristike svih poremećaja spavanja najčešće su nesanica (insomnija), povećana potreba za snom (hipersomnija), primarni poremećaj spavanja (parasomnija) i poremećaj ciklusa spavanje-budnost. No, ovi se simptomi često međusobno preklapaju. Insomnija Insomnija je najčešći poremećaj spavanja. Karakterisana je otežanim započinjanjem spavanja ili problemima u održavanju spavanja uz učestala buđenja tokom noći. Glavni simptomi su stalan osjećaj umora, smetnje koncentracije, razdražljivost. Iako osoba ponekad spava dovoljan […]
Fobije se sastoje od trajnih, nerealnih, jakih strahova (fobija) od situacija, okolnosti ili predmeta. Strahovi izazivaju anksioznost i izbjegavanje. Fobije se dijele u opšte (agorafobija i socijalna fobija) i specifične. Agorafobija je strah i predosjećajna (anticipacijska) anksioznost od toga da se ostane zarobljen u situacijama ili mjestima bez mogućnosti za lagani bijeg, i bez pomoći u slučaju razvoja jake anksioznosti. Situacije se izbjegavaju ili se moge izdržati ali uz značajnu anksioznost. Agorafobija se može pojaviti sama za sebe ili kao dio paničnog poremećaja. Agorafobija Agorafobija bez paničnog poremećaja pogađa oko 4% žena i 2% muškaraca tokom 12 mjeseci. Obično se javlja u ranim 20–tim godinama; prva pojava nakon 40. godine je neuobičajena. Česti primjeri situacija ili mjesta koje izazivaju strah i anksioznost obuhvataju stajanje u redu u banci ili trgovini, sjedenje u sredini dugog reda u pozorištu ili razredu te prevoz sredstvima javnog prijevoza poput autobusa ili aviona. Kod nekih […]
Opsesivno kompulzivni poremećaj (OKP) je obilježen idejama koje izazivaju anksioznost, mislima, slikama ili opsesijama i porivima da se učini nešto čime će se anksioznost ublažiti. Ovaj poremećaj pogađa podjednako muškarce i žene (ukupno oko 2% stanovništva). Preovladavajuće opsesivne misli mogu biti o povređivanju i opasnosti ili opasnosti od zaraze, sumnji, gubitku ili agresiji. Tipično, zahvaćene osobe imaju potrebu obavljanja ponavljajućih, smislenih rituala kojima uravnotežuju svoje opsesije, npr. pranjem se sprječava zaraza. Većina rituala, poput pranja ruku ili provjeravanja jesu li vrata zaključana, se lako opaža. Ali, s nekima poput ponavljanog brojanja ili govora u sebi, to nije slučaj. U određenoj mjeri, osobe koje imaju opsesivno kompulzivni poremećaj shvataju da njihove opsesije ne odražavaju prave opasnosti i da je njihovo ponašanje u svrhu smanjenja zabrinutosti nerealno i pretjerano. Očuvanje pronicljivosti je osobina po kojoj se opsesivno–kompluzivni poremećaj razlikuje od psihotičnih poremećaja, kod kojih je dodir sa stvarnošću izgubljen. Budući da se […]
Somatoformni poremećaj je obilježen višestrukim fizičkim simptomima. Oni obuhvataju bol i probavne, seksualne i neurološke simptome tokom nekoliko godina, a koji se ne mogu u potpunosti objasniti fizičkom bolešću. Simptomi obično započinju prije 30 god. života i nisu namjerni niti simulirani. Izraženost simptoma varira, no simptomi su trajni. Potpuni prestanak simptoma je u bilo kojem periodu bolesti rijedak. Neki ljudi postaju jasno depresivni te njihovo spominjanje samoubistva postaje zloslutnije. Bilo koji dio tijela može biti zahvaćen, a specifični simptomi i njihova učestalost se među različitim kulturama razlikuju. Tipični simptomi obuhvataju glavobolju, mučninu i povraćanje, nadutost, bol u stomaku ili opstipaciju, dismenoreju, gubitak polne želje te mnoge druge. Muškarci se često žale na erektilnu ili ejakulacionu disfunkciju. Neurološki simptomi su česti. Također se mogu pojaviti depresija i anksioznost. Tipično, ovakve osobe pokazuju dramatičnost i osjećanje kad govore o svojim simptomima. Često ih opisuju kao “nepodnošljive”, “nemoguće za opisati” ili “najgore što […]
Posttraumatski stresni poremećaj predstavlja ponavljajuća, nametljiva sjećanja na teški traumatski događaj. Simptomi obuhvataju izbjegavanje situacija i pojava povezanih s traumatskim zbivanjem, košmarne snove i bljeskove sjećanja (proživljene slike). Kada se dogode neka neugodna iskustva, mnogi su ljudi njima trajno pogođeni. Kod nekih su posljedice tako trajne i izražene da osobu onesposobe za obavljanje svakodnevnih aktivnosti u njenom životu. Uopšteno, iskustva koja će vjerojatno izazvati posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) su ona koja izazivaju osjećanje straha, bespomoćnosti ili užasa. Ta iskustva mogu obuhvatati pretrpljene teške povrede ili prijetnje smrću ili svjedočenje kako su drugi bili teško povrijeđeni, kako im je bilo prijećeno smrću ili su bili ubijeni. Najčešće takve osobe imaju česta, neželjena sjećanja na traumatsko iskustvo. Ružni snovi o njemu su česti. Rjeđa su prolazna budna disocijativna stanja kod kojih se zbivanje ponovo proživljava kao da se sada događa (bljeskovi sjećanja), ponekad uzrokujući reakciju kod osobe kao da je u originalnoj […]
Napad panike je neočekivano, naglo nastalo, kratko razdoblje izrazite neugodnosti ili straha, praćen somatskim ili spoznajnim simptomima. Panični poremećaj predstavlja pojavu ponavljanih napada panike, tipično praćenih strahom od budućih napada ili promjenama ponašanja kojima se mogu izbjeći situacije koje stvaraju podložnost napadima. Panični poremećaj se liječi farmakoterapijom, psihoterapijom (npr. izlaganjem, kognitivno–bihevioralnom terapijom) ili i jednim i drugim. Napadi panike su česti, a pogađaju čak 10% stanovništva u jednoj godini. Većina se ljudi oporavi bez liječenja; neki dobiju panični poremećaj. Panični poremećaj je rijedak, pogađa 2–3% stanovništva u 12–mjesečnom razdoblju. On obično započinje kasno u adolescenciji ili mlađoj odrasloj dobi te se javlja kod žena 2 do 3 puta češće nego kod muškaraca. Simptomi obično dosežu vrhunac za 10 min te nestaju nekoliko minuta nakon toga, ostavljajući ljekaru vrlo malo toga za vidjeti. Premda su neugodni, i to ponekad jako, napadi panike nisu opasni po zdravlje. Napadi panike se mogu pojaviti […]